Volim ga..ali uzalud
KADA SRCE OSJETI LJUBAV I BRZO ZAVOLI, TA LJUBAV PONEKADA JAKO ZABOLI, ALI MOJE SRCE NEĆE NIKADA PRESTATI TEBE VOLJETI, MA KOLIKO DA BOLI, NEK BOLI, I DALJE TE VOLI...
Moji komadići srca osjetili su potrebu da napišu ove riječi.Kako god se činile, djelo su istine,istine koja je skrivena u mračnom podrumu moje duše,koja je puna paučine i prašine.U moju dušu nitko ne zadire,ni jedna topla riječ nije stigla do nje.Mogla bih se zaklet da na večer,u snu čujem tihe jecaje,gorko plakanje moje jadne,naizgled hladne duše.Moje su pjesme pune boli i gorkih suza,ali znam da će sreća i mene jednom sresti,uhvatit se za moju sjenu i pratit me po kiši,suncu,mjesecu i oblacima.Znam da doći će dan kad će tračak svjetla i topline prodrti i u moju sivu dušu,obrisati prašinu i skinuti paučinu iz kutova boli,tuge i pregršt laži…Proklela sam ga jer sam znala da za moju ljubav nikad nije mario,da sam za njega uvijek bila obično,zaigrano dijete sa osmijehom na licu,al` nije znao da se najviše šale ljudi čije srce pati ili da djeca najljepše vole..nije znao voljet,nije znao biti voljen…nije vjerovao u sudbinu,ja to znam,al`sada je kasno…život je otišao dalje ni ne okrenuvši se za slomljenim srcima što ih je ostavio za sobom…Ponekad imam osjećaj da je zlo prevladalo dobro i da su ljuska srca i duše zarobljene ledom.Zašto ne vole oni koje ja volim???Ljubav nije umijeće,to je samo jedan obični,pišljivi osjećaj koji vreba na ljude skrivajući se iza ugla i nosi ih u propast..bol…tugu…smrt??!!Nisam htjela voljeti,ali sudbina to svakom dijeli,nisam ga htjela prokleti,ali to je netko napisao na komadiću sudbine,pa sam iz velike mržnje i tuge proklela i osobu za koju sam bila spremna umrijeti..Ponekad se stvarno pitam što je život-staza..siva i gusta,a na kraju staze dvoja vrata(znate već koja) koja vode..dalje,u nepoznato.Život je zaista lijep ako se zna živjeti,a kako živjeti kad neki ne znaju voljeti…Možda sam ja još jedna izgubljena duša koja je prokleta i koju je zabranjeno voljeti…možda sam samo sjena po kojoj svi gaze…a možda samo osoba tužna zbog nemarnosti voljene osobe….ako je tako,onda neki ljudi nisu zaslužili biti voljeni,jer voljen znači biti ponovno pronađena duša toplog srca i svijetlih snova,pjesama punih ljepote i dana punih dobrote,nade da uvijek bude tako i da ti oko nikad ne zaplače gorko….
I would die for you...
Danas,u ovom tmurnom i kišnom danu uhvatila me neka čudna sjeta.Poželjela sam vam napisat par pjesama koje će vam reći sve;ponajviše o tome kako sam spremna umrijet zbog njega,upravo sada,upravo ovdje,puna sjećanja i prazna nade za boljim životom i ljubavi.Moj jedini razlog za život me ne treba,a možda i nije tako...ma neznam..da mu se bar malo sviđam već bi odavno to rekao...ne mogu više ovako,ovo tmurno vrijeme ostavlja mi previše vremena za razmišljanje...pozdravljam jednog,zapravo dva plavooka dečka..
Tražim sunce u svijetu odraslih
Tražim sunce u svijet odraslih
Tražim ga dugo vremena već.
Tražeći ga,možda zaboravim
Da već odavno nisam čula toplu riječ.
Pomozite mi da nađem njegovu toplinu,
Jer mi ona zbilja treba..
Možda ću tako zacijeliti tugu moju
I naći sunce i komadić neba.
I pitate me kako ću uspjeti u toj;
Da nađem sunce želji,
Mislim da je odgovor doista jasan:
-budite mi prijatelj!!!
Tražeći sunce
Tražeći sunce
Razgrtala sam zavjese kiše
A svijeta ovog srce
Reklo je da nema nade više.
Tražeći sunce kroz noći
Što pune su tame i straha
Svjetla bile su moje oči
A duša srna plaha.
Tražeći sunce iza jastuka oblaka
Što strašni su,hladni i sivi tako
Pokušala sam pobijediti maglu mraka
A sunce je u meni sjalo jako.
Tražim istinu<
U kom si cvijetu skriven ti?
U kojoj priči nepročitan?
U kojoj mašti stvaran?
Kako da razbijem tvoje šutnje zid?
Kada ću te čuti glasno da govoriš?
Reci mi,kako da do tebe stignem,
Svi putovi do tebe slomljeni su,
Stepenice do tebe vode u visine,
Zašto nikad nisi do mene,tu?
Kad mi se čini da stigla sam te,
Isklizneš mi se i bježiš s dlana,
Ti bi mogao objasniti sve,
A nema te u mjesecu noći,niti u suncu dana,
Stalno slijedim tvoj trag što se gubi
I na tom putu padam i opet se dižem,
Kao uostalom i ljudi tisuće drugih…
Prolazi vrijeme
Prolazi vrijeme,
Brzo i neumoljivo,
Za sobom prošlost ostavlja.
Vrijeme prolazi
S njim u susret
Dolazi zaborav,
A blijedi sjećanje.
by:Maryy
Peace...love..hippys..
HIPIJI – DJECA CVIJEĆA
Naziv hippy dolazi od engleskog izraza »hipster« što je označavalo, u pogrdnom smislu, bijele Amerikance koje su se družili i bili uključeni u život i kulturu svojih crnih sugrađana (to je vrijeme kada u Americi cvjeta rasna diskriminacija).
Hipi pokret javlja se početkom 60-ih godina 20. stoljeća na zapadnoj obali SAD-a, u San Franciscu te se proširio na čitavu Ameriku i Europu.
Tih, šezdesetih godina svijet je izgledao kao prilično mračno mjesto. Postojala je blokovska podjela svijeta na zapadni, kapitalistički i istočni, socijalistički blok. Uzajamno nepovjerenje među »blokovima« i tzv. hladni rat držali su čitavo čovječanstvo u stalnoj prijetnji od novog svjetskog sukoba. To je vrijeme kada je SAD vodio Korejski pa Vijetnamski rat s brojnim ljudskim žrtvama. Upravo je Vijetnamski rat točka na kojoj se počela buditi građanska svijest, počelo je snažnije suprotstavljanje službenoj američkoj politici, ali i stilu života.
Hipi pokret započeo je među mladima, studentima i intelektualcima pripadnicima srednje klase koji su usporedno s antiratnim prosvjedima započeli i odbacivanje moralnih načela i stila života u kojem su odgojeni.
Hipi filozofija i stil života
Osnovna načela hipija temeljila su se na nekonformizmu i osobnim slobodama. Proučavali su istočnjačke filozofije naročito zen budizam, zalagali se za legalizaciju droga, inzistirali na slobodnoj ljubavi, pacifizmu, povratku prirodi i njenom očuvanju. Promovirali su i tzv. flower-power filozofiju umjesto rata i mržnje pa su ih nazivali i djecom cvijeća.
Hipiji su iskreno vjerovali da je moguće društvo u kojem će nestati sve razlike među ljudima, rasne, klasne, spolne, socijalne i svake druge, ako pojedinac bude u stanju zadovoljiti svoje potrebe. Bili su protivnici materijalističkog sustava vrijednosti i potrošačkog društva.
Mnogi su mladi ljudi promijenili iz korijena svoj životni stil, mnogi su se udružili i živjeli u komunama, zajednicama u kojima su pokušali realizirati ideje i vjerovanja.
Snagu ljubavi, bratstva i solidarnosti objedinili su u poznatom sloganu »Vodite ljubav, a ne rat.«
Izgled i simboli
Hipiji su se izdvajali i svojom odjećom i cjelokupnim izgledom. Izraz hipi identiteta je bila duga kosa(divlja,razbarušena i lepršava) s trakom oko čela. Odjeća je uvijek bila svijetlih čak kričavih boja kombinirana na najrazličitije načine što je ostavljalo prostor kreativnosti pojedinaca. Nosile su se traperice, ali i šarene trapez hlače, široke košulje, često indijske, široke haljine i suknje, a često se odjeća ručno izrađivala i bojila.
Obuća je također bila originalna, indijanske mokasine, minimalističke sandale i sl. Nakit se sastojao od perlica, raznih privjesaka-simbola kao peace-simbol, ying-yang, ali i ekscentričnih »ukrasa« kao npr. ovčja zvona.
Kao što ništa nije smjelo sputavati um i osjećaje tako ni odjeća nije smjela sputavati tijelo.
Omiljeni simbol peace npr
Jeste li hipi, punker, raver, skins...? Na koji se stil i koju glazbeno-modnu varijantu furate? Da vas netko pita biste li znali objasniti odakle potječe, kako je nastao i zašto vam se baš taj stil sviđa? Svi navedeni i još mnogi druge vrste i podvrste stilova spadaju u tzv. subkulturu tj. subkulturne pokrete.
Potreba mladih ljudi da se bune i da budu drugačiji od svojih »staraca« i ozbiljnog svijeta odraslih svoj je izlaz i izraz našla u subkulturnim pokretima (subkultura se definira kao »skup normi vrijednosti i obrazaca ponašanja što razlikuju grupu ljudi od ostalih članova društva«).
Pojava takvih pokreta bilježi se već koncem pedesetih godina dvadesetog stoljeća u gradskim sredinama, ponajprije SAD-a i vezuje se uz razvoj rock glazbe. Glazbeni stilovi jedna su od odrednica koja je iznimno važna za subkulturne pokrete.
U nekoliko sljedećih brojeva upoznat ćemo vas s nekim od pokreta koji su značajni i koji su utjecali na stilove mladih do dana današnjeg.
., predstavlja otisak nožice goluba i simbolizira mir, a jedan od poznatih hipi simbola je i tzv. smile u najrazličitijim varijantama.
Glazba
Glazba koja se vezuje uz hipi pokret uglavnom je acid rock, a poznati bandovi su Jefferson Airplane, The Greatful Dead, Big Brother and Holding Company i sl, Svojim »Sgt. Pappers Loney Hearts Club Band« Beatlesi su promovirali hipi pokret u čitavom svijetu. Najveći glazbeni događaji tog razdoblja su svakako Woodstock festival ( 1969.) i Monterey Pop Festival ( 1967) na kojem su nastupale i legende kao npr. Janis Joplin.
Treba spomenuti i protestne, antiratne pjevače primjerice Boba Dylana i Joan Baez, ali i poznati mjuzikl »Kosa« koji vjerno prikazuje način života hipija. Po predlošku toga mjuzikla slavni režiser Miloš Forman snimio je istoimeni film.
Droga
Druga stvar također povezana sa Hipi pokretom je upotreba opojnih droga, prvenstveno LSD-a i marihuane. Pod utjecajem LSD-a nastaje psihodelični šok, “muzika unutrašnjeg putovanja”.
Masovno uzimanje droge kod hipika ima svoju filozofsku dimenziju, jer se u hipi kulturi drogama pridavalo “sveto mjesto”. Oko uzimanja droga su se razvili čitavi rituali, poput ritualnog pušenja, esid partija, zajedničkog putovanja uz muziku i mističnih putovanja (eng. trip) pod utjecajem LSD-a.
Marihuana
Možda je prošao život cio
od onog dana kad sam te sreo,
kad ugledah te oči plave i
kosu pokošene trave.
Ah,pomislim divna je ona
i ne čuh zvukove onog zvona
što u susret zove,a da sam
znao vječno bih plakao.
Ruke mi pruži kao da me pita:
vidiš li rijeke,polja i žita.
i pružih ruke ruci što drhti,i
pružih ruke vapaju smrti.
I tek tada spazih pred kim stojim
pred onim što se divi snovima svojim,
blijedo provodi noći i dane
u dimu marihuane.
Htio sam ljubavlju otjerati drogu,
jer što je ona skrivila Bogu.
imala je mjesec i zvijezde da joj nude,
htjela je da voli i da voljena bude.
Uzalud bijahu sve nade moje,
umriše te oči plave boje.
proklinjem dolazak onog dana i
smrt što nosi marihuana..
Ana,djevojka plavih očiju i kose
što ih tisuće djevojaka nose,
otišla jednog dana tamo gdje vodi
marihuana.
Na grobu njenom zaplakah prvi
i riječi upisah kapima krvi:
umrla je u svitanju dana,bila je divna
i zvala se Ana.
A znala je da narkomani ne žive
i da se kratko svojim snovima dive.
voljela je da bode svoje vene,
voljela je život,a možda i mene…
Povijest metala
Povijest metala...odakle početi? Od trenutka kada su prvi puta gitaru uštekali u struju? Od Elvisa, kralja Rock 'n' Rolla? Od crnaca koji su prije koju stotinu godina rintali na plantažama pamuka gdje su svojim pjevanjem postavljali temelje jazza i bluesa? Ili pak, malo blize ovamo u povijesti osnivanjem bandova poput Black Sabbath ili Deep Purple?
Nemojmo ići predaleko u povijest nego se vratimo u pedesete godine prošlog stoljeća kada je mladić imenom Elvis Presley (i naravno, glazbena industrija iza njega) svojom gitarom i karakterističnim načinom plesa dovodio ljepšu stranu populacije u predorgazmička stanja i, puno, puno vaznije, utemeljio rock 'n' roll i proširio njegovu popularnost, kao i popularnost gitare u neslućene visine.
Neobično važna osoba rocka definitivno je Jimi Hendrix, samouki gitaristički ljevak i genij, koji dovodi u vezu elemente 'crnog' zvuka (bluesa, mnoge oblike jazza) sa električnom gitarom. Njegov karakteristični način sviranja otvara potpuno nove poglede na načine uporabe gitare. Vazna je i činjenica da je Hendrix došao sa americkih ulica, iz srednjeg, siromašnijeg staleža, te pružio primjer mladima da se u životu može uspjeti i na takav način.
Šezdesete godine su bile možda i presudne za rock glazbu. Tijekom tih deset godina osnovano je mnoštvo bandova koji su gajili vlastite glazbene stilove, vlastite imidže i svaka je uvodila neku novost u svijet glazbe. Možemo reći da se u šezdesetima (zadnje godine) rodio heavy metal, i od onda se računa njegovo postojanje kao glazbenog pravca. Neki bandovi: Rolling Stones (od prve polovice šezdesetih do dana današnjih bili su sinonim za neuredan zvuk i ekscese), The Doors, Alice Cooper (prvi predstavnik tzv. shock-rocka), Led Zeppelin, ZZ Top, Deep Purple, naravno Black Sabbath.
Legendarna britanska skupina Black Sabbath smatra se utemeljiteljem heavy metala. Kontroverzni pjevač Ozzy Osbourne svojim vokalom, tekstovima koji su često graničili s okultizmom i spiritizmom, eksplicitnim izjavama, provokativnim imidzom i nastupima (sjetimo se samo odgrizene sismiseve glave na koncertu koja ga je inficirala bjesnoćom), Tony Iommi koji se smatra prvim gitaristom heavy metala i najboljim riff majstorom i ritamska podloga Butler/Ward izdala je mnogo odličnih albuma na kojima susrećemo tada najzesće dionice koje su se uopće mogle čuti u glazbi, te se, osim heavy metala, smatraju utemeljiteljem dooma i stoner-rocka.
Kraj je sedamdesetih. Velika Britanija. Već i prije slovila kao jedna od kolijevki rocka, dok bi jednako mogli reći za metal. Osim što je bila dom Black Sabbatha i Deep Purplea, bila je epicentar pokreta poznatim pod imenom New Wave of British Heavy Metal (NWoBHM). Sve je počelo kada je mladi i malo poznati band Iron Maiden izdao svoj prvi demo 1978, a pratile su ga mnoge britanske grupe. Nezaustavljivi val neobuzdane energije i kreativnosti pokrenut je prvim izdanjima Iron Maidena početkom osamdesetih ("Iron Maiden" i "Killers" sa legendarnim Di'Annom na vokalima) i jednako velikim klasičima grupa koje većinom nisu uživale popularnost metalnih djevica.
Ogromnu ulogu u promoviranju underground metala imale su razne kompilacije tek rođenih bandova, od kojih je među važnijim kompilacijama bila ona Briana Slagela (utemeljitelj Metal Blade recordsa i najvažnija osoba za razvoj metala osamdesetih u Americi i Kanadi) pod nazivom "Metal massacre" na čijim raznim izdanjima su bile grupe Armored Saint, Metallica, Cirith Ungol, Savage Grace itd itd. Sve je to kulminiralo fenomenalnim izdanjima: Metallica i njihov debi "Kill 'em all", Slayer "Show no mercy", Anvil "Metal on metal", Jag Panzer "Ample destruction", Heir Apparent "Graceful inheritance", Queensryche "The warning", Fates Warning "Awaking the guardian", Savatage "Hall of the mountain king", Megadeth "Peace sells...but who is buying", Metal Church "Metal church", Virgin Steel "Noble savage"i još mnoge dobre grupe i albumi od kojih kao posebne mozemo izdvojiti Manowar, band osnovan od strane Black Sabbathovog roadia, Joe DiMaia, dok četvorka u prvoj polovini osamdesetih izdaje "Battle hymns" na kojem se već nazire njihovo buduće kretanje, dok im "Hail to England" donosi svjetsku popularnost.
Polako s vremenom, početni zvuk izvornog heavy metala se poceo mijenjati. Posebno americke grupe koje su svoju razuzdanu energiju počele polako prenositi na svoje albume, tezile su brzem ritmu, nekontroliranim solo ispadima, tzv. staccato riffovima i agresivnijim vokalima. Rođen je thrash metal, uz koji je usko vezan pojam speed metal (vezan uz grupe Exciter i Raven). 1983. izdan je vec spomenuti prvi album Metallice koji je sadržavao za ono vrijeme par do tada najžescih riffova koji su se mogli čuti: tu su prednjačili početak pjesme "Motor breath" i pjesma "Metal militia".
Druga polovina osamdesetih donosi osnivanje novog pravca metala - death metala, ali prije toga thrash metal prolazi kroz svoje umjetničke vrhunce, dok se drugi bandovi polako pronalaze u vlastitim unikatnim stilovima (Metallica "Master of puppets", "...and justice for all", Manowar izdaje svoj najbolji album "Kings of metal", Queensryche svoje remek djelo "Operation: mindcrime", dok Slayer usporuje ritam albumom "South of heaven").
Početkom devedesetih, tradicionalni metal posustaje (Maideni izdaju svoj najlosiji album "No prayer for the dying"), dok neki bandovi dostižu svoj zenit: Metallica izbacuje na trziste svoj "Black" album (koji se prodao u nevjerojatnih deset milijuna primjeraka) kojim se uspinju na tron metala, ali je ujedno i zadnji njihov metal album; Slayer izdaje klasiku "Seasons in the abyss" kojim dokazuju da su jos uvijek u vrhuncu thrasha; Sepultura izdaje svoje remek djelo "Arise" i ubrzo poslije "Chaos AD" kojim postaju najuspješniji brazilski band ikada, Pantera izdaje svoj najbolji album "Vulgar display of power" kojim inspirira mnoge hard core/heavy metal bandove; Judas Priest izdaje mega uspjesni "Painkiller"; Savatage svoj "Gutter ballet"; Dream Theater se probija na svjetsko tržište albumom "Images and worlds" kojim širom otvara vrata progresivnom metalu i postaje jedan od najomiljenijih metal bandova ikada; spomenuti Blind Guardian, Gamma Ray.
Rečeno je već da je Black Sabbath začetnik heavy metala, doom metala i stoner-rocka. Kao prvi pravi (i mozda najbolji ikada) doom album smatra se onaj grupe Trouble "Psalm 9" izdan davne 1984. Obiljezja dooma: spori, tugaljivi ritmovi, depresivne gitarske linije, pesimisticni tekstovi i karizmatican vokal.
Uz death metal, još jedan stil metala ulazi u krajnosti izražavanja agresije - black metal. Kontroverzni pravac nastaje na temeljima spomenutih grupa Venom, Celtic Frost i Bathory koje ih prvenstveno inspiriraju kroz tekstualnu stranu (sotonizam, spiritizam, magija ali i magija netaknute prirode), dok manje kroz glazbu, koju sami razvijaju. Pocetkom devedesetih, black metal je u svojim pocecima prvenstveno vezan uz Skandinaviju, preciznije Norvesku gdje se kao nezaobilazna trojka spominju: Mayhem ("De mysteriis dom sathanas"), Burzum ("Burzum") i Darkthrone ("A blaze in the northern sky"). Vođa Mayhema, pod pseudonimom Euronymous također vodi tajnu organizaciju 'Crni krug' koja se terorističkim akcijama (paljenje crkava) bori protiv kršćanstva ali i protiv nekih bandova koje nisu smatrali dovoljno 'evil' (Paradise Lost, Therion).
Polako dolazimo do danasnjeg vremena. Što karakterizira metal danas? Uz sitnu premoc heavy/power metala, možemo reči da gotovo svi stilovi imaju interesantne zastupnike i drze svoj stil živim.
Fenomen progresivnog metala definitivno je dokaz glazbene (r)evolucije i to ne samo popularne glazbe 20. stoljeća, već i glazbe općenito, te predstavlja rijetko viđenu glazbenu raskoš kojom oduševljava milijune slušatelja širom planete. Iako je riječ o fenomenu starom više od desetljeća, kada mislimo na moderni prog metal, te više od tri desetljeća kada mislimo na progresivni rock, neizbježna su pitanja i spekulacije o njegovom razvoju u budućnosti. Kamo sve to vodi, koje su krajnje mogućnosti te vrste glazbe, da li će ona opstati i preživjeti ostale glazbene pravce, stilove, sub-stilove, jednom riječju ostale oblike glazbene misli.
Inspired by love...
Evo par kratkih priča koje su meni jako drage (svi likovi u ovim pričama izmišljeni su,a svaka slučajnost sa stvarnim događajem,slučajna je.):
MOJA CRVENA
Sjedila sam sama na crvenoj klupi u malenom parku.Imala sam crveni kaputić i malenu crvenu torbicu.I sunce je iznenada postalo crveno,a nebo postalo je ogledalo za moje oči,crvene od plakanja.Dugo sam tu sjedila,a onda je došao on.Rekao je:
-Hej malena,zašto plačeš??
-Ja nisam malena!!-odgovorila sam mu skrivajući oči u dlanove.Mislila sam da će otići,ali ne,on se udobno smjestio u klupu i zahtijevao da mu sve ispričam..Bilo je polugodište,a ja sam imala dvije jedinice.Na to nije ništa rekao,samo me uzeo za ruku i odveo u slastičarnicu.Jeli smo sladoled i bilo nam je lijepo.Imao je smeđu kosu i plave oči,a na jakni mu je pisalo “Matko“ pa sam ga tako i zvala,jer mi nije htio reći svoje ime.Zvao me je-“Moja crvena“.Jednog dana došao je kod mene i vježbali smo matematiku,koju sam na kraju ispravila na 4.Često mi je govorio: „Znaš crvena,ti si mi sve“.No ubrzo je morao otići…Jednog dana slušajući profesora spazila sam članak na kojem je crvenim slovima pisalo:
- Voljela me je i ja sam nju volio.Pokazao sam joj matematiku.Mislila je da imam 19,a imao sam 22.godine. Gorko sam plakao onog dana kad sam je napustio,a morao sam otići jer sam bio zaručen.
A bila mi je sve….-
LAURA
Sjedila je u jednom parku.Nije imala više od 17 godina.Duga kosa prekrivala joj je ramena i haljinu koja je otkrivala slabosti tijela.Gledala je prema strani odakle je on morao doći.Al` pošto ga nije bilo, vrati pogled.Ovaj put pogleda malo duže.Dalje od nje prolazio je on s nekom djevojkom.Zastao joj je dah..Kroz misli su joj proletjeli trenutci provedeni s njim.Blistavo lice bilo je puno suza.Otrčala je kući da se isplače.Od suza nije vidjela ništa,pa ni crno auto.Laura je ležala u lokvi krvi,a nad njom je ležao on.Sutradan je bila sahrana.Obučen u crno stajao je s onom djevojkom,plačući.No najteže je što Laura nikad neće saznati da je ona djevojka bila-njegova sestra!!
PET KRVAVIH RUŽA
Živjela je ovdje u dolini Save,imala je oči poput neba plave.Zadivljena,sretna,vesela i mila u životu svome divne snove snila.Žurila je tog dana s cvijećem,njenom dragom bio je rođendan.Zadivljena,sretna na tren stala na pločniku tom preko puta,.otvoriše se vrata njegova stana.Izađe mladić lijepog sunčanog dana,s osmijehom sreće krenula ona.Kad odjednom škripnu kočnice,kasno mladić očajno viknu „pazi“,njegovo zlato auto već gazi.Ležala je ondje uz prosuto cvijeće,njeni se snovi ostvariti neće.Al` mladić se pita što mu život pruža,pregršt praznih snova i pet krvavih ruža.
DAME BIRAJU
Gledao sam je dok joj se mučilo,a oči joj kao od stakla,pogled se gubi u daljini…osjećam da bi me dotaknula,al`-ja sam birao druge!!
Pričao sam,mogla je da čuje,da se ubije,da se otruje,al`-ja sam birao druge!!
Al` onda je muzika stala i čuh glas- „dame biraju!“
Mogao sam da se bacim s mosta u Neretvu,da se kajem,da umrem od tuge, jer –ona je birala druge…
Ne traži me
*Ovu pjesmu posvećujem osobi koju sam nekad ludo voljela,čak više od života…
(obavezno pročitajte cijelu..)
1. Jednom kad ti suza licem poteče
Kad ostaneš sam u noći,
Shvatit ćeš kako boli i peče
Kad čekaš onog tko doći neće..
2. I kad napuste te dragi ljudi,
Oni koji bili su ti sve,
Možda se ljubav u tebi probudi
I sjećanje na dane protekle…
3. Želiš nekamo krenuti,a opet se vračaš,
Kao da nemaš kud
Tebe kao i druge,ne shvaćaš,
Sad je dostigao Božji sud…
4. Slike se javljaju pred tvojim očima,
Srce ti u grudima zebe,
Tako je meni bilo u tim noćima
Kad sam čekala samo tebe…
5. Kad jednom ostaneš sam,
A srce tako zaboli te,
Vjeruj,ja sve to znam,
Al`ne vračaj se,ne traži me…
6. Ne mogu više s tobom,
Vremena prošla su ta,
Kunem ti se pred Bogom
Da sam te ludo voljela…
7. Ali ti si odbacio sreću,
Odbacio si sve što sam ti dala,
Koliko puta sam palila svijeću,
Koliko puta sam plakala??
8. Zato kad divni trenutci nestanu,
Kad jednom izgubiš sve,
A suze padati ne prestaju,
Ne zovi,ne traži me…
9. Ti si bio sreća života mog,
Iskreno voljela sam te,
Nek` pomogne ti dragi Bog,
Al`utjehu od mene ne traži…
10. Ne traži me,ne zovi
Kad jednom ostaneš sam u noći,
Kad nestanu svi ti divni snovi,
Ja ti utjehu neću dati moći…..
O prijateljstvu...
Moj najveći strah je da ću jednog dana ostati potpuno sama,bez ikoga svog:bez prijatelja,roditeja ili svog voljenog.Zato se trudim svaki dan iskoristiti u društvu prijatelja,zabavljajući se i tako ispunjavajući svoj život koji ću jednog dana okončati.Ponekad sam ljuta na sebe jer se ponašam neozbiljno s obzirom na svoje godine,ali to me brzo prođe jer znam da je život samo jedan i da ću samo jednom biti dijete.Stoga me nije briga što drugi govore i što oni misle, jer sama sebe najbolje poznajem..Sretna sam u svom društvu bez kojeg znam da nebih uspjela pronaći sebe i shvatit što zapravo želim od života.Za godinu-dvije svaka će od nas krenuti na svoju stranu,no u mom srcu uvijek će postojati djelić njih,koji su mi pomagali i bili sa mnom i u dobru i u zlu...Nekad se znamo i posvađati, a onda mi je najteže pogotovo ako znam da su bile u pravu.Tada se osjećam zaleđeno,baš kao da mi je komadić leda upao u oko,smrznuo dušu i zaledio srce.Tada poželim vratiti vrijeme i ispraviti pogreške, ali to je nemoguće...S njima imam jako puno lijepih uspomena vezanih i za lijeto i za zimu.Po ljetnim vrućinama zajedno se kupamo i smijemo glupostima.Jednom smo tako iznajmile pedaline.Problem je bio u tome što ju ni jedna od nas nije znala vozit pa smo se 10 minuta vrtle u krug pokušavajući shvatit kako funkcionira neka ručka.Osim toga često igramo i picigina,pa se bacamo po plićaku i prskamo druge ljude..Dolaskom zime naše zabave ne prestaju.Zbog žarke želje za snijegom jednom smo tako skijale na zemlji iza škole.Za vrijeme kišnih dana sastanemo se u kući neke od nas i maštamo o tome kako ćemo jednog dana napravit svoj vlastiti bend.Srce mi se para jer znam da tako neće biti,da ćemo se rastati jednom zauvijek i zaboravit kako smo kao male bile sretne i zadovoljne.Svaka od nas će pronaći novo društvo i sebe u njemu,a mene je strah da neću biti shvaćena.Svejedno valja pokušati,ostalo će vrijeme pokazati...
Zašto se rađati pa umrijeti, zašto ne živjeti vječno??
Priče o vampirima su me tako nadahnule da često poželim zalutati u tom nadnaravnom svijetu između života i smrti.Ponekad se stvarno pitam što znaći biti vampir-duša zarobljena u ledenom, bezosječajnom tijelu i kako je to živjeti vječno.Često se pitam zašto se ljudi rađaju kad opet umiru,kad se cijeli život boje smrti,kad razmišljaju o njoj kao o kraju života- pa zar Bog nije obečao raj i zar tu ne počinje život vječni??Istina je da je smrt među nama, i da svaki put kad zatvorimo oči čeka...uvijek budna...uvijek spremna.Istina je i da su vampiri prisutni samo u legendama.Oni mogu čitati naše misli i znaju o nama ono što se ne usuđujemo ni slutiti,oni su tamna strana naših duša.I slikari i pisci inpirirani su tim hladnokrvnim bićima.Kako bih samo željela upoznati jednu takvu sablast oštrih očnjaka, velikih očiju i vena u kojima teče tuđa krv...Zašto ne možemo gledati svijet koji želimo vidjeti, zašto sami ne gradimo svijet u kojem želimo živjeti, zašto je odvojena stvarnost od mašte i gdje je granica tog stvarnog svijeta s onim izmišljenim??Odgovore nikad neću saznati jer mi je jedan život malo da otkrijem u čemu je razlika dobra i zla, i zašto postoji zlo kad Bog želi da slijedimo put dobra........
